Close

#madeinBIH

Rođendan(i)

S jedne strane volim rođendane i ono što predstavljaju. S druge strane kad saberem koliko sam ove godine napunila, malo me stegne u grlu i prsima. S jedne strane uvijek (na)pravim neki cirkus koji (po)traje cijeli mjesec. Kupujem, kupuju, poklanjam, poklanjaju. S druge strane se opet sjetim da je vrijeme […]

Read More

(ne)Znam – dio X

Moja rahmetli majka Safija je imala običaj da okarakteriše neke kao “brzac” – to su vam oni ljudi koji sve rade na pucketanje prsta. Brzac mora SVE i ODMAH inače pada u vodu. Brzac donosi odluke na osnovu emocija bez da razmišlja o posljedicama istih. Ne planira strateški, živi sad […]

Read More

(re)Kapitulacija; kad (po)misliš da ne može gore…

Bože, daj mi snage SAMO da više NIKAD ne postavim pitanje “MOŽE LI GORE?” Amin. Svaki, apsolutno SVAKI put kad sam pitala i pomislila da ne može, bubnulo me u glavu. Može Majo, de skontaj već jednom da može i ne izazivaj univerzume. 2016 na 2017 je bio uvod u […]

Read More

Moram, moraš, moramo.

Ako iko, ja sam prva u redu da na svako “MORAŠ” reagujem sa “će da vidimo” i moranje u mom slučaju nikad nije donijelo neki dobar rezultat. Ali, ajde da ostavimo karakterno inaćenje po strani, ajde da nam ovo MORAŠ bude kao ono mamino ultimativno objašnjenje “ZATO ŠTO SAM JA […]

Read More

(ne)Znam – dio VII

Konstantno sam rastrzana između potrebe da svima pričam šta sam preživjela u protekle tri godine a i da ne skačem ljudima po glavi sa tim jer – koga to zanima? I obrni, okreni, opet ovo. Opet moj mali komadić velikog internetskog neba po kom mogu da šaram. Serija tekstova koje […]

Read More

(ne)Znam – dio VI

Pričati i nešto reći nije isto baš kao slušati i saslušati. Od osobe koja je govorila pretvorila sam se u nekog ko samo priča. Pričanje je je dio svakodnevne komunikacije, baš kao i govor ali je reći nešto stvar povjerenja. Ja sve manje i manje imam snage za “reći”, to […]

Read More