Eleutheromanijak. Realni pesimista u potrazi za slobodom.
Sve do večeras sam mislila kako je suludo dati klincima lovu da odu na Exit. I dalje to mislim, ali da im kao roditelji trebate dati blagoslov da odu ako su taj novac SAMI zaradili i odlučili tako potrošiti – BRING IT ON! Da li su večerašnjem zaključku prethodili mjeseci […]
Danas, kao i prethodnih pet koliko se poznajemo, javio mi se jedan poznanik da čestita rođendan. Čujemo se tako dva puta godišnje, ja da čestitam njemu on meni i na tom ostane. Ne podsjećaju nas društvene mreže na to već smo upamtili i tradicionalno se ispričamo na taj dan. Ni […]
Nedavno tvitnuh misao o tom kako je bitan dio procesa odrastanja to što sad sama ubijam svoje bube u stanu, i to bez imalo drame i panike već po kratkom postupku – patika i bub, gotovo! Ali, čim sam na internete pustila to, shvatila sam koliko je još drugih stvari […]
Od ovog teksta pa do ovog sad koji tipkam prošlo je tačno 10 dana. NAPOKON SAM DOŠLA KUĆI! Došla u svoju kuću, sobu, krevet… PREŽIVJELA SAM! Preživjela dvije operacije kičme u 7 godina i “opsežnu tromboemboliju” kako to lijepo piše na otpusnom pismu iz bolnice. Mislila sam da gore od onog čupanja noge […]
Roj pčela u glavi a pred očima titra kursor već 20 minuta… Napisala bih nešto a ne znam šta. Ne znam kako. Ne znam odakle da krenem. Mislila sam da je prošlo, da više neće da boli i da sam zaslužila da me ne boli. Mislila sam da sam zaslužila […]
*tekst prenešen sa starog bloga* Od strahova, izdvojiću dva najveća – bojim se uspjeha i neuspjeha. Bojim se ostvarenih želja i ciljeva, jer apsolutno nikad ne znam šta da radim sa onim što sam postigla i bojim se neuspjeha, jer sve što sam mislila da mogu i znam pada u […]
Ovo će biti jedan malo duži post pa se nadam da će neko pročitati do kraja, jer ja ga svakako moram napisati i malo se “istresti” nad tastaturom. Elem, gdje sam i šta radim i zašto sam sve redom ignorisala na društvenim mrežama? Danas je tačno ŠESNAESTI DAN od operacije […]
O kako dugo nisam mogla da pišem. Riječi nisu htjele da se slažu u rečenice. Nisam mogla ni da razgovaram, samo da ćutim i čitam. Mrzim letargična stanja koja su, barem kod mene, uvijek najava nervnog sloma i zatišje pred buru. Čak ni tvitovi nisu imali smisla, više su izgledali […]