Eleutheromanijak. Realni pesimista u potrazi za slobodom.
Moja rahmetli majka Safija je imala običaj da okarakteriše neke kao “brzac” – to su vam oni ljudi koji sve rade na pucketanje prsta. Brzac mora SVE i ODMAH inače pada u vodu. Brzac donosi odluke na osnovu emocija bez da razmišlja o posljedicama istih. Ne planira strateški, živi sad […]
Bože, daj mi snage SAMO da više NIKAD ne postavim pitanje “MOŽE LI GORE?” Amin. Svaki, apsolutno SVAKI put kad sam pitala i pomislila da ne može, bubnulo me u glavu. Može Majo, de skontaj već jednom da može i ne izazivaj univerzume. 2016 na 2017 je bio uvod u […]
Konstantno sam rastrzana između potrebe da svima pričam šta sam preživjela u protekle tri godine a i da ne skačem ljudima po glavi sa tim jer – koga to zanima? I obrni, okreni, opet ovo. Opet moj mali komadić velikog internetskog neba po kom mogu da šaram. Serija tekstova koje […]
Pričati i nešto reći nije isto baš kao slušati i saslušati. Od osobe koja je govorila pretvorila sam se u nekog ko samo priča. Pričanje je je dio svakodnevne komunikacije, baš kao i govor ali je reći nešto stvar povjerenja. Ja sve manje i manje imam snage za “reći”, to […]
Već neko vrijeme sam pretjerano emotivna i ako ćete iskreno, ne znam šta je razlog tom. Nije PMS, nisu hormoni, provjerila sam. Možda je do ovih visokih temperatura, možda zato što mi je ovo Merkurovo naopačke hodanje izjebalo život proteklih mjesec dana pa sad kako (po)pušta ne mogu da se […]
(po)Nekad imam inspiracije da na jednu fotografiju napišem hiljadu i jednu rečenicu. (po)Nekad nema potrebe da na jednu fotografiju dodam uopšte i riječ. Vi ne biste vjerovali koliko je u stvari neozbiljnosti iza ovih fotografija jer objasniti Benjamini i meni da se uozbiljimo je sizifovski posao. Uvijek, baš baš uvijek […]
U posljednje tri godine svaki dan me prati osjećaj da negdje i na nešto kasnim. Nije da tu nema istine, ja sam kampanjac otkad znam za sebe i to će me jedan dan doći glave… Tako je i ovaj put. Dok ishendlam sve poslovne obaveze i klijente, ono što najviše […]
Nekad davno u mlađim danima i dok se išlo u srednju školu bilo mi je apsurdno to što moj tata ode SAM i popije kafu negdje u gradu. Redovno sam komentarisala, bilo mi je krivo i žao da sjedi sam. Jednostavno, nisam razumjela. A onda, vrijeme poslije srednje škole je […]
Mogla bih o vlastitim manama i lošim osobinama pričati i pisati danima. Tu i tamo MOŽDA bi se ukazalo nešto dobro ali u većini slučajeva ja po sebi najviše i najbolje opletem. Jedna OD je i to da ne mogu da radim nešto što me ne ispunjava. Ne mogu. Ne […]
Moja “serija” tekstova o boli i boljkama koje su me sustigle protekle dvije godine je trebala danas da se nastavi. Već sam stavila i naslov, stegla šaku i odlučila da je vrijeme da i “to” izađe iz mene, ta čuvena plućna embolija. Moram nastaviti… Moram da pišem o tom makar […]