Close

31/12/2016

(n)Ova godina!

Malo sam se vratila na stari blog i pregledala postove.

Svake godine sam imala “osvrtni tekst” na kalendarsku godinu pa to neću preskočiti ni ove. I ovdje ću se vratiti za par godina da (pro)čitam šta se sve dešavalo jer se iskreno nadam da ću posebno ružne trenutke zaboraviti.

2016 bila si… Bila si WOOOW!

Očaravajuća i užasavajuća. Puna dobitaka i gubitaka. Uspjeha i neuspjeha. Ličnih i poslovnih. Bilo je svega.

Turbulentno.

Dočekala sam te promrznuta i sa minusom na računu.

Završavam te polupokretna i sa minusom u životu.

Više si ljudi odvela nego što si dovela, više uzela nego dala, ali nema veze, valjda se još negdje u univerzumu važi ono “što te ne ubije, to te ojača” pravilo… jer, ako važi, ja sam onda stvarno jaka.

Nikad nisam voljela da plačem, pa ni u najtežim situacijama – sad plačem još manje.

Uvijek sam se smijala kad se svi najmanje nadaju – sad se smijem još više.

U januaru si mi namučila Alfu, ali kršili smo kilometre bez obzira na sve. U februaru si mi odvela najbolju drugaricu, u martu zadala prvi udarac nove diskushernije. Dovela si nekog novog u život. U aprilu si mi dala priliku za novi posao i život, dovela neke fantastične ljude a koje sam mislila da nikad neću upoznati. Maj, juni, juli, august su bili sve ono što sam htjela od života sa 25 godina. Nezamislivo dobri.  E tako želim da živim, kao tih mjeseci… Stresno, zauzeto, nabrijano, ali ispunjeno.

Od septembra ne želim da te se sjećam, pa kud na vrijeme ne ubacih kamen u cipelu da me žulja, dok je bilo onako dobro. U oktobru si (s)lomila, najjače što si mogla. U međuvremenu si odvodila ljude koje volim, neke čak i na drugi kraj planete. U stvari, previše njih si odvela (pre)daleko. Jesu, sretni su ali nedostaju. Baš jako!

Lomiš od oktobra. Sreća u nesreći je što sam žohar pa i glavu da mi skineš sa ramena – nova će narasti!

Još uvijek mislim da sam sačuvala zdrav (raz)um i da (pod)nosim sve što mi serviraš.

Ne možeš ti, 2016 godino da uzmeš koliko ja mogu da stvorim. Sve ispočetka ako treba, nema veze.

U 2017 sebi želim sebe.

Ja još uvijek vjerujem u zvijezde, jednoroge, srodne duše i magiju. Vjerujem u paralelni univerzum, imam svoj portal pa pobjegnem s vremena na vrijeme. Vjerujem u ljubav. Uvijek sam i uvijek ću.

m-3

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *