Prošla prošla godina. Ovdje sam je brzinski “preletila” ali sam danas zapala u neko čudno pomalo melanholično raspoloženje pa sam se vrtila po telefonu i starim fotografijama. I našla svašta.
Neki su dolazili, prolazili, odlazili.
Opet sam (na)učila na teži način da svi oni što ti misle dobro kroz kilometarske poruke i po društvenim mrežama u stvari ne misle, da su osmijesi najčešće kroz zube i preko znatevećčega, a sve srećne scene i fotografije iscenirane i prije samo trenutka okidanja.
Čari interneta i društvenih mreža.
Ovo je jedan od onih “dijelim sa vama intimne trenutke” post, iako nisam sigurna koliko to uopšte nekog može i da zanima. Možda može, šta znam…
Februarski #selfie iz kreveta koji apsolutno prikazuje i opisuje kako je godina počela.
A onda mi je najbolja drugarica otputovala u drugu državu.
Alfa je nastavila da jede malu djecu i asfalt u martu…
Pa smo se u aprilu pućile po Šibeniku, jer, na more je najbolje u proljeće!
Prvi “napad” hernije, BUKA nagrada i hodanje po kafa… ovaj, muzejima!
Pa rođendan… I to DVAJESPETI!
Novosadsko – Egzitski poduhvati u julu…
A onda u augustu maajam.blogspot.com postaje šta – maajam.com
U septembru kratko, ali slatko fotkanje za Anu.
Oktobar je obilježila Tajana.
A u novembru zanimljiva Hummel, odnosno saradnja sa Đak Sportom…
I decembar, kraj godine… Vraćanje na sva ona lijepa mjesta sa dragim, dražim i najdražim ljudima!
Oktobar je bio vatreno krštenje na toliko mnogo polja – posao, prijateljstvo, ljubav, zdravlje, sve je nekako odlučilo da se pretumba i da me (po)složi. Restart sa 25 godina.
Zvončica je još uvijek tu, vrti se, sipa prah i uvijek će!