Close

14/08/2017

Are we there yet?

Prvobitno zamišljeni i napisani tekst je bio salva negativne energije i kukanja na univerzum i postojanje.

Obrisala sam sve i promijenila pravac, jer – čemu? Šta ću tačno da dobijem sa tim što ću se (po)žaliti kako mi je teško i bolno ovih dana? Nažalost, ništa… A budimo realni, niko i ne pita. Posao se mora (u)raditi, život se mora nastaviti. Kraj priče.

Kraj je i godišnjeg odmora kad je u pitanju blog i redovno(ije) postovanje.

Radilo se svašta i konačno je vrijeme da nešto od tog ugleda i svjetlost dana. I radilo i će da se radi.

Izuzetno sam ponosna na ljude sa kojima trenutno sarađujem i srećna što upoznajem nove sa kojima će tek da se stvaraju nove priče.

Jesen je moje omiljeno godišnje doba i ova jesen obećava da će biti divna i (pre)puna novih projekata, saradnji i lijepih priča. Nadam se da ove jeseni neće viša sila da me spriječi u ostvarenju zacrtanih planova i aktivnosti i da će sve biti kako treba. Nadam se, neću planirati, svaki put se obije o glavu.


Nikoli sam pričala i pisala i pričaću i pisaću.

U moru dobrih fotografija nastalih u proteklih 15ak dana, ovo su samo neke od njih… Uvod. U jesen. U lijepu, kreativnu, uzbudljivu jesen.

One Comment on “Are we there yet?

Jelena
17/08/2017 at 9:10 pm

Wow! Forke su magicne! Ti lijepa pa i nije tesko tom Nikoli 😉

I, samo pozitivno! Nema mjesta negativnosti jer sce prodje i imas puno puno toga na cemu mozes biti zahvalna!

Ljubim te!

Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *