Ne vjerujem u “slučajnosti” kao takve jer sam odavno naučila da je univerzum za svakog od nas spremio neku priču…
Sami, donekle možemo uticati na razvoj situacije, odnos prema serviranom i likove ali glavna tema i ideja priče se ne mijenja. Upravo zato mislim da Nikolu nisam upoznala slučajno već da je tako trebalo da bude – pojavio se u “prelomnim” trenucima moje blogerske karijere i dobrim dijelom je zaslužan za razvoj iste.
Što se mene tiče, kliknuli smo odmah jer se ispred njegovog objektiva osjećam ugodno a rezultatom apsolutno uvijek budem prezadovoljna – dobijem više nego što očekujem a to je kod mene teška, često i nemoguća misija.
Već sam jednom spominjala to da svaki put kad pomislim da ne može biti bolje – bude bolje i samu sebe ne prepoznam na fotografijama. Koliko je to dobro, vaše je da procijenite a moje je samo da ispoziram i onda se danima divim kako sam divna, (po)često ne budem sigurna koliko me u stvari pegla i uljepšava.
Nikola Zajc photography je jedan divan,vrijedan i talentovan dečko za kojeg ako niste do sada čuli, krajnje je vrijeme da bacite pogled na to šta i kako on radi.
Što se mene tiče, njega Teu, Milanu i Tajanu bih najradije nekako usvojila da su po cijeli dan sa aparatima oko mene i da titraju mojim kompleksima…
Izvukao me iz kreveta na tmurnu i kišovitu nedjelju, instalirao i opet učinio da se osjećam sjajno čak iako taj dan baš nije obećavao…